|
| 16. Oct, 2025 |
  |
Izvještaj s ruba znanosti i morala: Je li budućnost medicine u tijelima bez mozga - i tijelima bez duše?
Nedavni članak u MIT Technology Reviewu pod naslovom „Etički nabavljena 'rezervna' ljudska tijela mogla bi revolucionirati medicinu“ izazvao je pomutnju. Tri stručnjaka sa Stanforda - biologa i bioetičara - predlažu korištenje takozvanih bodyoida u znanstvene i medicinske svrhe. Bizarno ime odnosi se na hipotetska modificirana ljudska tijela stvorena od matičnih stanica, genetski modificiranih tako da nemaju mozak - i stoga, vjerojatno, nemaju svijest ili sposobnost osjećanja boli.
Iako tehnologija za njihovu punu realizaciju još ne postoji, autori tvrde da su nedavni napredak u matičnim stanicama, uređivanju gena i umjetnim maternicama utrli put stvaranju živih ljudskih tijela bez neuronskih komponenti koje omogućuju misao, svijest i osjećaj boli.
Od umjetne maternice do umjetnog čovjeka
Strogo govoreći, umjetne maternice nisu potrebne - modificirani embrij mogao bi se stvoriti u laboratoriju i implantirati u maternicu žene, kao što se to radi u postupku in vitro oplodnje. Ali čak i ovi pioniri bioetike priznaju da je pomisao na "podčovjeka" rođenog iz ljudske maternice previše morbidna, čak i za njih.
Međutim, ne kriju svoje ambicije. Tvrde da bi neograničena zaliha "rezervnih" ljudskih tijela bila od ogromne koristi. Njihovi organi mogli bi se koristiti za transplantacije, a njihova tijela za testiranje lijekova i drugih medicinskih intervencija. Ističu da je etički prihvatljivije testirati lijekove na ljudima, koji ne mogu osjećati bol jer nemaju živčani sustav, nego na životinjama koje pate. Osim toga, tvrde da bismo na taj način mogli izbjeći patnju životinja koje koristimo za hranu - umjesto krava i svinja, mogli bismo stvoriti životinjske bodyoide.
Od embrioida do zombija
Ideja bodyoida nije u potpunosti znanstvena fantastika. Znanstvenici su već stvorili embrioide – sintetske embrije iz matičnih stanica, bez upotrebe jaja i spermija. Ove žive strukture razvijaju se slično ljudskim embrijima, ali se vjeruje da nemaju potencijal da postanu potpuno ljudska bića. Zato se obično uništavaju prije nego što počnu razvijati srce ili mozak.
Kao što zagovornici embrioida tvrde da na taj način izbjegavaju etičke dileme koje prate uništavanje embrija, tako i zagovornici bodyoida žele ponuditi „etički dobivena rezervna tijela“. Ali što je točno bodyoid?
Čovjek bez mozga nije nečovjek
Autori se muče definirati što su bodyoidi. Jesu li to ljudska tijela? Ili tijela koja su slična ljudskim tijelima, ali nisu ljudska u moralno relevantnom smislu – jer nemaju mozak? Ali su dovoljno ljudski da možemo uzeti njihove organe i testirati lijekove na njima. Drugim riječima: toliko su ljudski da su vrijedni znanstvenicima – ali ne toliko da im se prizna ikakvo dostojanstvo.
Podsjetimo se: zombi. Prema haićanskoj mitologiji, zombi je mrtva osoba vraćena u život magijom, lišena volje i razuma, osuđena na ropstvo. Nisu li zombiji upravo ono što zagovornici bodyoida žele stvoriti - bezumne robove, anatomski i fiziološki ljudske, ali lišene svih prava i zaštite?
„Animirani leševi“ i fikcija smrti
Članak otkriva još jednu šokantnu činjenicu: tijela ljudi koji su proglašeni moždano mrtvima, ali čiji drugi organi funkcioniraju uz pomoć strojeva, već se koriste u laboratorijima. Čak se koristi i izraz „animirani leš“. Nije li to očiti oksimoron?
Kriterij moždane smrti stvoren je 1968. godine, kada je odbor na Medicinskom fakultetu Harvard predložio novu definiciju smrti - kako bi oslobodio krevete na intenzivnoj njezi i olakšao doniranje organa. Ali ovaj kriterij temelji se na paradoksu: moramo proglasiti donora mrtvim, iako je njegovo tijelo, uz pomoć strojeva, živo.
Primjeri su zbunjujući. Nakon što se proglasi moždana smrt, srce može nastaviti kucati minutama ili satima. Djeca se mogu razvijati, rane zacjeljuju, kosa i nokti rastu. Žene u komi mogu iznijeti trudnoću do kraja. Možemo li u takvim slučajevima s pravom reći da je osoba mrtva?
Možda je ispravnije govoriti o potpunom zatajenju mozga nego o smrti. Ovo je nepovratna koma – ne mrtvo tijelo. Isključivanje stroja može biti etički opravdano, ali to ne znači da je pacijent već mrtav.
Jesmo li postali moralni zombiji?
Isto vrijedi i za bodyoide. Nitko ne tvrdi da su mrtvi – jednostavno nisu ljudi. Ali upravo zato što su živi, biološki ljudski i sposobni proizvoditi organe – postaju predmet interesa.
Autori ozbiljno shvaćaju samo jedan etički problem: moguću degradaciju ljudskog dostojanstva onih koji, poput bodyoida, nemaju svijest – poput ljudi u komi ili djece rođene bez velikog mozga (anencefalija). Ali na kraju i tu zabrinutost odbacuju.
Tvrde: lutka izgleda kao čovjek, ali to ne znači da jest. Ali nitko ne predlaže provođenje znanstvenih eksperimenata na lutkama – upravo zato što nisu žive. Bodyoidi, međutim, jesu. I u tome leži njihova „vrijednost“ za znanost.
Bodyoid nije zombi, nije leš, nije plastični model. To je ljudsko biće – namjerno stvoreno da bude teško invalidno, potpuno bespomoćno i nesposobno da se brani. Njegova jedina „svrha“ je da se koristi.
Kad bismo kao društvo pristali na takvo što, to bi značilo da bismo i sami postali – moralni zombiji.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 16. Oct, 2025 
87 ogleda, 
0 komentara
