Uz međunarodnu zdravstvenu krizu, sada postoji i “pandemijska situacija”. Čak je i novi podtip gripe dovoljan za proglašenje izvanrednog stanja. Diskrecijske ovlasti glavnog ravnatelja WHO-a se uvelike proširuju.

Prijedlozi za zdravstvene proizvode:

WHO sada može predlagati relevantne proizvode u kontekstu pandemije – uključujući terapije temeljene na stanicama i genima poput mRNA cjepiva protiv COVID-19. Ti se prijedlozi tretiraju kao zlatni standard, bez ikakve izravne obveze.

Članak 8., još uvijek na čekanju, čak propisuje da države trebaju prilagoditi svoje regulatorne standarde kako bi brže odobrile takve proizvode – često bez dovoljnog testiranja.

Kruse naglašava eksperimentalnu prirodu ovih tvari: Do danas nedostaju dvostruko slijepe, placebom kontrolirane dugoročne studije o učinkovitosti i sigurnosti cjepiva protiv COVID-19. Unatoč tome, WHO ih je opsežno promovirao, uz podršku informativnih kampanja i praćenja.

Mehanizam financiranja:

Novi članak (44 i dalje) namijenjen je pomoći siromašnijim zemljama u nabavi cjepiva. Bogate države poput Švicarske mogle bi biti prisiljene dati značajne doprinose pod ogromnim pritiskom suradnika.

Stalna spremnost za testiranje:

Države moraju biti u mogućnosti provoditi testiranje non-stop (24/7) – koristeći metode poput PCR-a i genomskog sekvenciranja, za koje se pokazalo da nisu prikladne za određivanje zaraznosti ili bolesti.

Kontrola informacija i nedostatak pravnog nadzora

Jedno posebno osjetljivo pitanje je kontrola informacija. Pod naslovom “komunikacija rizika”, države bi trebale poduzeti mjere protiv “dezinformacija i lažnih informacija” – eufemizma za cenzuru.

To krši slobodu izražavanja, informiranja i znanosti, kao i zabranu cenzure (članak 17. Saveznog ustava). Pojedinačne odluke (npr. o cijepljenju) i demokratski procesi (referendumi) pate kada se informacije potiskuju.

Švicarska je izrazila rezervu, ali Kruse ne vidi stvarnu korekciju: Savezna vlada i dalje pruža jednostrane informacije i ne govori otvoreno o mjerama protiv pandemije.

Međunarodni zdravstveni propisi (IHR) nemaju pravni nadzor, odgovornost ili naknadu – WHO uživa imunitet. Kantonima se oduzima pravo glasa, a krši se načelo supsidijarnosti. Unatoč parlamentarnim zahtjevima za suodlučivanjem, Savezno vijeće nije se usprotivilo.

Revidirani Zakon o epidemijama: Učvršćivanje statusa quo u Švicarskoj

Nacrt izmjene Zakona o epidemijama predstavljen je 29. studenog 2023., a razdoblje savjetovanja završilo je u ožujku 2024. U kolovozu 2025. Savezno vijeće podnijelo je prijedlog Parlamentu. Rasprave su planirane za 2026., a izmjena stupa na snagu najranije 2028.

Kruse kritizira: Zakon učvršćuje prošle pogreške i proširuje izvršne ovlasti.

Ključne kritike revidiranog Zakona o epidemijama

Proširene ovlasti za izvanredne situacije:

Savezno vijeće može proglasiti „posebnu situaciju“ čim se „poveća rizik od zaraze“ – nejasna formulacija.

Neadekvatne metode testiranja:

PCR testovi i genomsko sekvenciranje (npr. u otpadnim vodama) su obvezni, iako je Savezni sud (odluka 2C_28/2021) pojasnio da PCR testovi ne mogu otkriti bolest.

Praćenje otpadnih voda bit će obavezno za institucije – Kruse to naziva „čistim ludilom“ i čistom arbitrarnošću.

Fokus na cijepljenje:

Praćenje stopa cijepljenja, zahtijevanje od zdravstvenih djelatnika da provode cijepljenje, obavezno cijepljenje za rizične skupine. Potkopava se informirani pristanak – kršenje Nürnberškog zakonika i članka 7. UN-ovog pakta o građanskim i političkim pravima, koji zabranjuje medicinsko eksperimentiranje bez potpunih informacija i slobodnog izbora, čak i u hitnim slučajevima.

Snižavanje standarda:

Ako je potrebno, cijepljenje se može izuzeti od zahtjeva za odobrenjem.

Troškovi i oduzimanje ovlasti kantonima:

Kantoni snose financijski teret (testovi, kupnja cjepiva), ali gube ovlasti. Nedostatak transparentnosti: Ugovori o kupnji cjepiva ostaju redigirani do danas.

Nema poboljšanja u odgovornosti ili odšteti za žrtve cijepljenja – gotovo nitko od pogođenih do sada nije primio odštetu.

Ignorirana kritika i otpor kantona

Unatoč tisućama kritičkih odgovora – uključujući izravno odbijanje iz Berna, Ticina i Obwaldena zbog kršenja kantonalne autonomije – Savezno vijeće nije promijenilo nijednu ključnu točku. Čini se da je proces konzultacija puka formalnost.

Zakon sinkronizira švicarsku politiku s logikom WHO-a: brže proglašenje izvanrednog stanja, masovno testiranje, fokus na cijepljenje – bez alternativa poput vitamina, tjelovježbe ili prirodnih terapija.

Planirani zdravstveni sporazum s EU: gubitak suvereniteta par excellence.

Uz Zakon o epidemijama povezani su pregovori o zdravstvenom sporazumu u okviru okvirnih sporazuma EU. Time bi se efektivno prenijela suverenost na druge subjekte: odluke i odobrenja o pandemiji (npr. od strane Europske agencije za lijekove) bila bi u nadležnosti EU-a.

Europska komisija imala bi šire ovlasti od WHO-a. Kruse upozorava da bi to potkopalo demokratske procese, slično netransparentnoj kupnji cjepiva pod Ursulom von der Leyen (putem SMS-a s Pfizerom). Švicarski građani i vlasti izgubili bi svaki nadzor.

Nedostatak odgovornosti i autoritarne strukture

Kruse dosljedno naglašava: Ne postoji podjela vlasti u području korona virusa, nema pravno učinkovite revizije mjera, testova ili cijepljenja. Umjesto toga, učvršćuje se autoritarna situacija.

Odgovor na pandemiju nedostaje globalno i nacionalno – unatoč zahtjevima EDU-a i drugih.

Izgledi i poziv na otpor

Parlamentarne rasprave 2026. i potencijalni referendum nude prilike za povlačenje ručne kočnice. Kruse i Liebrand pozivaju na informiranje i sudjelovanje: građani moraju biti budni kako bi zaštitili suverenitet, kantonalna prava, temeljna prava i izravnu demokraciju.

Bez kritičke rasprave postoji rizik postupne erozije moći u korist međunarodnih organizacija i premoćne izvršne vlasti. Ovi događaji su poziv na buđenje: Švicarska je na raskrižju.