– neprekidno emocionalno šokiranje i napade (mentalno i emocionalno silovanje) konstantnom baražom seksa, nasilja i ratova u medijima, posebno na televiziji i u tisku

– pružanje onoga što žele u prekomjernim količinama – ‘brze hrane za mozak’ i istovremeno uskraćivanje onoga što im stvarno treba.

– prepravljanje povijesti i zakona te izlaganje javnosti devijantnim kreacijama, čime se njezino razmišljanje skreće s osobnih potreba na potpuno izmišljene vanjske prioritete. Time se onemogućava zanimanje javnosti za nečujna oružja tehnologije društvene automatizacije i njihovo otkrivanje. Opće pravilo je da se iz zbunjenosti može izvući korist. Što je veća zbunjenost, to je veća korist. Stoga je najbolji pristup stvarati probleme i onda nuditi rješenja.

Ukratko:

Mediji: odvraćaju pozornost odrasle javnosti daleko od pravih socijalnih pitanja i skreću je na stvari bez pravog značenja.

Škole: mladoj publici uskraćuju znanje o pravoj matematici, pravoj ekonomiji, pravom pravu i pravoj povijesti.

Zabava: održava zabavu za javnost ispod razine šestog razreda osnovne škole.

Posao: održava javnost neprestano zaposlenom, bez vremena za razmišljanje; otraga na farmi s ostalim životinjama.

U vezi s tihim ratom dokument kaže: U njemu se, umjesto metaka, ispucavaju situacije pokretane procesuiranjem podataka umjesto zrncima baruta; iz kompjutera, umjesto puške; kojima upravlja kompjuterski programer, umjesto metaka; pod zapovjedništvom bankarskih magnata, umjesto vojnih generala.

Ovaj rat ne stvara primjetnu buku, ne izaziva vidljive tjelesne ozljede i naizgled se ne upliće u ničiji svakodnevni društveni život. Ipak nedvojbeno stvara buku, nanosi tjelesne i mentalne štete i nedvojbeno utječe na svakodnevni društveni život, tj. na treniranog promatrača, onoga koji zna što mora gledati.

Javnost nije u stanju shvatiti oružje i zato ne može vjerovati da je napadnuta i pokorena oružjem. Javnost može instinktivno osjećati da nešto nije u redu, ali zbog tehničke prirode nečujnog oružja, ona svoje osjećaje ne može izraziti na racionalan način, odnosno riješiti problem inteligencijom. Stoga ne zna kako zatražiti pomoć i ne zna kako bi se povezala radi zaštite od te vrste oružja.

Kada se nečujno oružje primjenjuje postupno, javnost se prilagođava/privikne na njegovu prisutnost i uči tolerirati njegovo zadiranje u svoje živote sve dok pritisak, psihološki preko ekonomskog ne postane prevelik i tada dolazi do sloma.

Zbog toga je nečujno oružje jedna vrsta biološkog ratovanja. Ono napada vitalnost, opcije i pokretljivost osoba u društvu kroz poznavanje, razumijevanje, manipuliranje i napade na njihove prirodne i društvene izvore energije i njihove tjelesne, mentalne i emocionalne snage i slabosti.

Prepoznaje li to društvo? Naravno, živimo u njemu. Kao što je rekao Michael Ellner:

“Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveučilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religija uništava duhovnost.” Zašto? Zato što je to njihov zadatak.”