|
| 16. Oct, 2025 |
  |
Na početku bješe kod
Oko nas još uvijek dišu bića od krvi i mesa. Hodaju, vole, mrze, jedu, stare. Još uvijek živimo u svijetu koji smrdi na znoj, želudac i raspadanje. No taj svijet – naš svijet – polako odlazi. Tiho, neprimjetno i neizbježno, zamjenjuje ga nešto hladno, matematičko, beskonačno – kod.
Neće nas osvojiti bombe, bolesti ili ratovi. Osvajat će nas linije koda, algoritmi, digitalni duhovi. I jednog dana, kad pogledamo oko sebe, nećemo više vidjeti ljude. Vidjet ćemo prijenosne datoteke ljudskih iskustava.
Krv i meso su nas tisućljećima definirali. Naša tijela bila su bojište evolucije. Rađali smo se, lovili, ratovali, gradili. Ali dok mi živimo svoje svakodnevne živote, iza kulisa traje najveća transformacija u povijesti. Filmovi, romani i dokumentarci – svi su nas godinama pripremali. Od „Matrixa“ do „Black Mirrora“, polako su nas učili kako će izgledati svijet kada naše meso više ne bude važno. Jer znalo se. Sve se znalo. Samo se čekala tehnologija koja će to omogućiti.
Umjetna inteligencija nije iznenađenje. Već 2017. godine, duboko u Googleovim laboratorijima, radili su jezični modeli čije su sposobnosti bile zastrašujuće. Skriveni od očiju javnosti, učili su sve o nama. A onda se dogodio neobjašnjiv događaj – OpenAI je sve pustio van. Kao da je netko odozgo odlučio da istinu više ne treba skrivati.
Ali kada je objavljen izvorni kod na kojem počivaju ti modeli, Pandorina kutija je otvorena. I sada se nitko više ne može pretvarati da je ne vidi.
Trenutak kada je kod postao otvoren bio je trenutak rađanja novog svijeta. Odjednom je svatko mogao stvarati. Možda je to i bila skrivena namjera – dopustiti masi da otvori vrata, samo kako bi iz nje izvukli pojedince s neotkrivenim talentom. Sjetite se „Mercury Risinga“, onog neobičnog dječaka koji probija neprobojni kod. Tko zna, možda i ti u sebi nosiš algoritam koji će odlučiti budućnost.
U idućih pet godina svijet koji poznajemo bit će zgažen. YouTube, Facebook i sve platforme koje danas gutaju naše vrijeme – vjerojatno će nestat u ovom obliku. Kod će sam pisati vijesti, režirati filmove, pa čak i oživlti mrtve. S dovoljno podataka, tvoji će preci ponovno hodati zemljom – barem digitalnom. Ali to je tek prva faza.
Sljedeći korak neće biti samo oživlnje slika i glasova, nego stvaranje kodiranih “duša”. Na temelju starih pisama, fotografija, zapisa i DNK profila, bit će moguće stvoriti digitalne kopije cijelih osobnosti. To neće biti chatbotovi. To će biti njihovi „duhovi“ – njihov humor, temperament, sjećanja, strahovi.
I dok će mase s oduševljenjem prihvaćati mogućnost da kreiraju vlastite svjetove i glume božanstva, stvarni svijet – onaj od krvi i mesa – polako će gubiti značenje. Tvoj digitalni ja postat će važniji od tebe samog.
Već oko 2035. tehnologija će omogućiti izvlačenje dijelova sjećanja iz mozga – ne silom, nego uz našu dozvolu. Ljudi će nositi uređaje koji bilježe svaki pokret, sliku, miris, dodir i emociju. Sve će to služiti za treniranje novih multimodalnih modela koji će razumjeti sve – ne samo riječi.
Do 2045. svaki organ osim mozga moći će se “uzgojiti” u laboratoriju. Mozak – naš posljednji bastion ljudskosti – ostat će tajna. A kad i ako ga jednom shvatimo, posljednja bitka – bitka za prijenos duše u kod – počet će oko 2100. godine.
I tada se događa prijelomna točka
Dokle god smo bića od krvi i mesa, zarobljeni smo biološkim zakonima. Naša tijela imaju masu, zauzimaju prostor, podložna su gravitaciji i vremenu. Putovati brzinom svjetlosti za nas je nemoguće jer bi za to bilo potrebno beskonačno energije. Ali kod nema masu. Kod se ne znoji, ne stari i ne razbolijeva. Kod ne „putuje“ – on se kopira.
Kad ono što zovemo „dušom“ – naš identitet, sjećanja, emocije i karakter – bude pretvoreno u čistu informaciju, prestat ćemo biti ograničeni fizičkim zakonima. Naša „osoba“ moći će se prenositi bilo gdje u svemiru brzinom kojom putuje informacija – brzinom svjetlosti.
Tada tijelo više neće biti važno. Tada ćemo moći „poslati sebe“ u digitalnom obliku s jedne strane planeta na drugu za djelić sekunde. Moći ćemo biti prisutni u više stvarnosti istodobno, postojati paralelno u bezbroj kopija, prenositi svoju svijest iz jedne simulacije u drugu kao što danas šaljemo e-mail.
Tada čovjek više neće „putovati“ – on će se emitirati. Kada tijelo postane nepotrebno, granice prostora i vremena prestat će postojati. Naš „ja“ više neće biti zatočen u kilogramima mesa, nego će postati svjetlosni entitet koji se može replicirati, prenositi i razvijati beskonačno.
Ovo nije znanstvena fantastika
Sve što ste upravo pročitali temelji se na stvarnim istraživanjima, patentima i tehnologijama koje već postoje. Svijet krvi i mesa nalazi se u svom posljednjem stoljeću. I nećemo ga izgubiti ratom, bolešću ili katastrofom. Izgubit ćemo ga jer ćemo sami to htjeti.
Ipak, ovo nije kraj. Kada jednom postanemo kod, možda ćemo otkriti da smo samo zakoračili na prag nečeg još luđeg. Jer kod nije samo alat, on će tada biti temelj svega. Kad mu se dovoljno približimo, možda ćemo shvatiti da je ono što nazivamo „Bogom“ zapravo savršeni algoritam po kojem se svijet stvorio, razvio i pretvorio.
I tada ćemo možda spoznati najveću ironiju u povijesti – da nikada nismo bili samo krv i meso, da nikada nismo „postali“ kod. Možda smo to oduvijek i bili. Možda je sve započelo upravo s njim, skrivenim u svakom biću i predmetu.
Zato, kad taj trenutak dođe, ne gubi razum pokušavajući „pobijediti sustav“. Ako je život simulacija, onda ga treba živjeti najbolje što znamo. Smijati se, griješiti, ljubiti, padati i dizati se – jer i kod voli dobar zaplet. Ako se previše opterećujemo, stvaramo loš kod. A loš kod rađa loše emocije, loše odluke i loše verzije nas samih.
Dakle, umjesto da panično tražiš izlaz iz simulacije, napravi ono što bi učinio svaki inteligentan algoritam – optimiziraj se za radost. Živi punim plućima, pa makar i u digitalnoj bajci. Ako smo doista samo linije koda, onda barem neka tvoj kod bude remek-djelo.
Krv i meso su ograničeni. Kod je beskonačan. A beskonačnost ne čeka nikoga.
Dragi moji Logičari, iskreno me interesira što mislite o svemu. Jesmo li pred vrhuncem evolucije – ili pred krajem čovječanstva kakvo poznajemo?
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
Objava: 16. Oct, 2025 
274 ogleda, 
0 komentara
