|
| 28. Sep, 2025 |
  |
Keir Starmer
Još prije sto godina Britanija je bila simbol moći i globalne dominacije. Četvrtina svjetskog teritorija, četvrtina čovječanstva, London kao srce diplomacije i financija. Danas, stoljeće kasnije, Britanija je tek blijeda kopija te slike. Ono što je nekad bila prijestolnica industrijske revolucije, Beatlesa i Shakespearea, danas je zemlja s ekonomijom na aparatima, političarima zakopanim u aferama i zdravstvenim sustavom koji puca po šavovima. Ako se traži lekcija o tome kako propadaju velike sile – Velika Britanija je najjasniji primjer.
Ekonomija koja stenje
Britanska ekonomija već osamnaest godina šepa. Rast se kreće tek oko 1 % godišnje – brojka koja jedva da održava državni aparat, a kamoli da otvara prostor za napredak. Predviđanja Banke Engleske i MMF-a su brutalno jasna: ništa bolje ne slijedi ni 2026. godine. I dok je dug prešao 100 % BDP-a, inflacija se tvrdoglavo drži na 4 %. Ni s pet uzastopnih smanjenja kamatnih stopa, Londonski City ne vidi svjetlo na kraju tunela.
Industrijska baza, koja je stoljećima bila motor britanske moći, doslovno je razorena. Tvornice zatvorene, skladišta prazna, a ono malo što je preživjelo uglavnom je zakasnilo na vlak automatizacije. Rezultat? Produktivnost je danas 4,6 % niža nego 2019. godine. Za zemlju koja je stvorila industrijsku revoluciju, to je povijesna ironija – i poniženje.
Politika u živom blatu skandala
Dok ekonomija tone, politička elita daje lekciju iz cinizma. Vicepremijerka Angela Rey pala je zbog “sitne” porezne prevare vrijedne 40 tisuća funti – i to nakon što je upravo ona gradila karijeru na borbi protiv poreznih malverzacija. Simbolika je ubitačna: tražiti od građana štednju, dok se vlastita elita bogati na sitnim trikovima.
Nedugo zatim srušio se i Peter Mendelson, britanski ambasador u SAD-u, kad su otkriveni njegovi prijateljski odnosi s Jeffreyjem Epsteinom, američkim financijerom i seksualnim predatorom. Mailovi u kojima Mendelson Epsteinovu rođendan čestita nazivajući ga “velikim prijateljem” bili su dovoljni da cijeli Labourgate protrese vladu.
I onda sam premijer Keir Starmer. Čovjek koji se javno predstavlja kao oličenje moralne strogoće, uhvaćen je s popisom poklona i luksuznih putovanja vrijednih 107 tisuća funti. Koncerti Taylor Swift, VIP ulaznice za finale, luksuzni brandovi – sve ono što običan Britanac koji se smrzava jer ne može platiti grijanje nikad neće vidjeti. A povrh svega, njegova šefica kabineta prima veću plaću od njega – 3 tisuće funti više mjesečno – dok vlada propovijeda “fiskalnu odgovornost”.
Zdravstveni sustav na rubu kolapsa
Ako postoji mjesto gdje se propast najviše osjeti, to je NHS. Nekadašnji ponos socijalne države sada je najgora noćna mora svojih građana. Nedostaje četvrt milijuna medicinskog osoblja. Ljudi čekaju više od 12 sati na hitnoj pomoći. Onkološki pacijenti mjesecima ne dobivaju tretman. Liječnici odlaze jer su iscrpljeni i potplaćeni, a vlada umjesto reforme nudi obećanje: desetogodišnji plan koji neće spasiti živote danas.
Za zemlju koja se stoljećima ponosila univerzalnim i besplatnim zdravljem, ovo je jasna poruka: sustav više nije održiv. I dok elite uživaju u luksuznim darovima, obični Britanci doslovno umiru čekajući liječnika.
Društvo na rubu eksplozije
Gnjev na ulicama raste. U rujnu više od 110 tisuća ljudi marširalo je Londonom, noseći transparente “Unite the Kingdom” i tražeći Starmerov odlazak. Nacionalizam, godinama potisnut, sada je u prvom planu. Nigel Farage, arhitekt Brexita i simbol “patriotskog otpora”, vraća se na scenu kroz Reform UK. Njegova anti-imigrantska retorika i poruke protiv establišmenta sve više odjekuju među radnicima i razočaranim konzervativcima. Prema anketama, Reform UK već ima veću popularnost od samog Starmera.
Kad narod koji je stvorio parlamentarnu demokraciju traži spas u populizmu – jasno je koliko je povjerenje u sustav izjedeno.
Spas tražen preko Atlantika
Očajnički pokušaj da se popravi situacija vodi Britaniju prema starom partneru – SAD-u. Tijekom posljednjeg susreta s američkim predsjednikom potpisani su ugovori vrijedni 150 milijardi funti. Microsoft, Google, Nvidia, Blackstone – sve zvuči moćno, ali cijena je gorka. Britanske tvrtke poput GlaxoSmithKline obvezale su se investirati 25 milijardi dolara u SAD, dok domaće tržište ostaje gladno kapitala.
Dakle, dok britanska vlada slavi “povratak posebnog odnosa”, zapravo prodaje vlastitu budućnost.
Pouka za Europu
Britanija danas nije samo vlastita tragedija. Ona je i upozorenje. Preveliko oslanjanje na sektor usluga, rastući dugovi, urušavanje povjerenja u političare, socijalni sustavi koji pucaju i nacionalizam koji izbija na ulicama – sve to odražava slabosti koje dijele i Francuska i ostatak Europe.
Velika Britanija pokazuje da se raspad ne događa preko noći. On se gradi polako, kroz godine pogrešnih odluka, ignoriranja industrije, prodaje političkog integriteta i izdaje građana. A kada konačno pukne, nema više povratka.
Britanci su to shvatili na vlastitoj koži. Ostaje pitanje: hoće li ostatak Europe išta naučiti iz njihove propasti?
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
Objava: 28. Sep, 2025 
240 ogleda, 
0 komentara
