|
| 31. Aug, 2025 |
 |
Imovina u EU
Europska unija zamrznula je približno 210 mlrd€ ruskih deviznih rezervi, uglavnom preko belgijskog klirinškog diva Eurocleara. S druge strane, Rusija nema takvu financijsku imovinu Europske unije u svojim bankama, ali raspolaže drugim instrumentima – zapljenom i privremenim preuzimanjem poslovanja zapadnih kompanija na svom teritoriju.
Glavnina zamrznutih sredstava u EU-u pripada Ruskoj središnjoj banci. Sama sredstva nisu oduzeta, ali se njihovi prinosi – kamate i dobit – preusmjeravaju u fondove namijenjene potpori Ukrajini. Do sada je iz tih prihoda već prebačeno više od 5 mlrd€, a Belgija pritom ubire i porez na dobit Eurocleara koji je u prvoj polovici 2025. dosegnuo oko 650 mil.€. Rasprave o tome treba li i samu glavnicu koristiti traju već mjesecima, ali europske vlade za sada ističu da bi takav potez otvorio ozbiljna pravna pitanja i mogao utjecati na povjerenje u europski financijski sustav.
Rusija ne raspolaže usporedivim financijskim rezervama Europske unije koje bi mogla zamrznuti. Umjesto toga, posljednje tri godine oslanja se na zakonodavni okvir koji omogućava uvođenje privremene državne uprave nad podružnicama stranih kompanija iz „neprijateljskih država“. Na temelju tih propisa dio zapadne imovine u Rusiji prešao je pod domaću kontrolu, bilo kroz privremene upravitelje, bilo kroz prodaju lokalnim kupcima.
Gubici su raspoređeni po sektorima i državama. U energetici je britanski BP otpisao oko 22–25 mlrd€ nakon izlaska iz Rosnjefta, dok je Shell zabilježio gubitke od približno 4 mlrd€. Norveški Equinor otpisao je oko 1 mlrd€, a američki ExxonMobil više od 4 mlrd€ zbog projekta Sahalin-1. Finski Fortum izgubio je imovinu vrijednu oko 1,7 mlrd€, a njemački Uniper ostao je bez podružnice Unipro, iako paralelno potražuje 13 mlrd€ od Gazproma kroz arbitražu.
U bankarskom sektoru francuski Société Générale prodao je Rosbank uz gubitak od 3,1 mlrd€. Austrijski Raiffeisen Bank International i dalje posluje u Rusiji, gdje je u prvoj polovici 2025. ostvario dobit od oko 0,95 mlrd€, no sredstva su mu dijelom blokirana. Talijanski UniCredit zadržao je poslovanje uz prihode oko 1,3 mlrd€, dok međunarodne banke zajedno u Rusiji godišnje ostvaruju prihode veće od 3 mlrd€, iako je riječ o zaradi koja se ne može slobodno iznijeti iz zemlje.
U prehrambenoj i potrošačkoj industriji francuski Danone izgubio je imovinu procijenjenu na više od 1 mlrd€, dok je danski Carlsberg ostao bez pivovare Baltika vrijedne između 1,5 i 2 mlrd€. Nizozemski Heineken prodao je poslovanje za 1€, uz izvanredni gubitak oko 0,3 mlrd€, a Unilever je pri izlasku iz Rusije prijavio troškove od približno 0,5 mlrd€.
U maloprodaji i modi, Ikea je prodala većinu svoje imovine u transakcijama koje su se kretale u stotinama milijuna eura. Španjolski Inditex, vlasnik Zare i Berschke, prenio je trgovine na lokalnog partnera, dok je Mercedes-Benz i BMW također su napustili tržište, s gubicima koji se mjere u više mlrd€. Japanski Nissan je prodao imovinu ruskoj državnoj agenciji NAMI za 1€.
Američke kompanije u sektoru brze prehrane također su povukle poteze. McDonald’s je prodao oko 850 restorana lokalnom kupcu, a vrijednost poslovanja prije rata mjerila se u stotinama milijuna eura godišnje. Starbucks je napustio tržište uz sličan aranžman s domaćim partnerima.
Prema procjenama ekonomskih instituta, ukupni gubici stranih kompanija u Rusiji od 2022. do danas prelaze 155–170 mlrd€. Unutar toga, vrijednost imovine koja je prešla pod državnu kontrolu iznosi više od 50 mlrd€, dok su ostatak otpisi i prodaje pod pritiskom.
Pravna priroda dviju mjera razlikuje se. U Europskoj uniji riječ je o suverenim rezervama centralne banke, dok se u Rusiji radi o privatnoj imovini korporacija. Zato su i pravni putevi osporavanja različiti: Moskva najavljuje „kompenzacijske zapljene“ kao odgovor na zapadne mjere, dok pogođene kompanije traže zaštitu putem međunarodnih arbitraža.
Situacija ostaje fluidna. U Bruxellesu se nastavlja rasprava o tome treba li zamrznuta sredstva dodatno iskoristiti ili ih čuvati kao polugu za buduće pregovore, dok u Moskvi postoji mogućnost da se praksa privremenih uprava proširi na širi krug zapadnih kompanija.
Za sada je jasno tek jedno: Europska unija i Rusija koriste različite instrumente ekonomske prisile – s jedne strane financijske rezerve u vrijednosti od više od 200 mlrd€, s druge strane fizičku imovinu stranih kompanija čija se ukupna vrijednost mjeri u desecima i stotinama mlrd€. Rezultat je složeno i pravno osjetljivo polje u kojem ekonomske odluke imaju i snažan politički odjek.
|
Slike:
Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|