Druga koincidencija koja jednako zadivljuje vezana je uz mjerenje vremena:- Riječ “dan” (yawm) pojavljuje se u Kur’anu točno 365 puta – baš kao i broj dana u jednoj godini.
- U množini, “dani” (ayyam) se pojavljuju 30 puta – prosječan broj dana u mjesecu.
- Riječ “mjesec” (shahr) dolazi 12 puta, koliko i imamo mjeseci u godini.
Ove brojke nisu rezultat modernog uređivanja teksta – one su tamo od samog početka. Bez kalkulatora, bez kalendara, a ipak s preciznošću modernog astronomskog znanja.
Ostale numeričke igre – slučajna harmonija ili nešto više?
Osim ova dva izvanredno uvjerljiva primjera, postoje i drugi parovi riječi koje se navodno pojavljuju istim ili proporcionalnim brojem puta:
- „Život” i „Smrt”,
- „Muškarac” i „Žena”,
- „Vjera” i „Nevjera”,
- pa čak i „Anđeli” i „Đavoli”.
Međutim, za razliku od slučaja s morem, kopnom i ritmom vremena, ovi primjeri nisu jednako čvrsto potvrđeni – često se broje izvedenice riječi, spajaju različiti oblici ili koriste različite metode prebronja. To otvara prostor za interpretacije, a i mogućnost da se radi o statističkoj igri slučajnosti.
Zaključak – Intriga koja trajeBez obzira na to kako gledali na vjeru ili svetost Kur’ana, činjenica ostaje da ovaj drevni tekst sadrži brojčane obrasce koji zapanjuju i danas.
Je li to samo proizvod slučajnog rasporeda riječi ili možda suptilna poruka da svemir, priroda i vrijeme imaju unutarnju harmoniju koju tek počinjemo shvaćati?
Jedno je sigurno – Kuran kao jedina sveta knjiga koja je stoljećima ostala nepromijenjena pruža plodno tlo za ovakve fascinantne analize. Možda odgovore na ta pitanja nećemo naći samo u vjeri ili znanosti – nego negdje na granici između njih, gdje matematika susreće misterij.